You are currently viewing Citoplazma i Citoskelet: Potporne Strukture Ćelije
Centriole thumbnail

Citoplazma i Citoskelet: Potporne Strukture Ćelije

Citoplazma

Citoplazma (citoplasma) je struktura koja ispunjava ćeliju i okružuje nukleus (jedro). Tečni deo citoplazme se naziva citosol i u njega su uronjeni citoskelet, organele i inkluzije.

Citoskelet

Citoskelet predstavlja mrežu različitih tubula i filamenata koji su povezani sa organelama, ćelijskom membranom i među sobom. Na ovaj način, citoskelet održava oblik ćelije, održava i omogućava promenu položaja organela i omogućava kretanje ćelije.

Citoskelet čine: mikrotubuli, intermedijarni filamenti i mikrofilamenti. Neki od njih su prisutni u svim ćelijama, dok su drugi specifični za određena tkiva (tkivno specifični).

Trebalo bi napomenuti da su mikrotubuli najvećeg prečnika (oko 24 nm), potom slede intermedijerni filamenti ( 8 – 12 nm) a zatim mikrofilamenti sa najmanjim prečnikom ( oko 7 nm)

I Mikrotubuli

Mikrotubuli su dugačke, nerazgranate cevčice sklone polimerizaciji i depolimerizaciji . Osnovna jedinica građe mikrotubula je tubulinski heterodimer. Svaki heterodimer je sastavljen iz jednog α – tubulina i jednog β – tubulina.

Daljom polimerizacijom, heterodimeri se fuzionišu, formirajući dugačke protofilamente. Ukupno 13 protofilamenata se spaja i spiralno uvija formirajući jedan mikrotubul. (slika 1.)

Građa mikrotubula, od tubulinskog heterodimera kojeg čine alfa i beta tubulin. Zatim tubulinski protofilament i na kraju čitav mikrotubul
Slika 1. Građa mikrotubula

Centriol

Centriol je valjkasta nemembranska organela koja je ključna za organizovanje mreže mikrotubula u ćeliji. Izgrađena je iz devet tripleta mikrotubula koji su međusobno raspoređeni u vidu zupčanika.

Svaki triplet čine tri međusobno povezani mikrotubuli, označeni slovima A, B i C. Mikrotubul A jedini sa potpunom strukturom, dok se B i C nadovezuju te deo njihovog zida ćini zid prethodnog mikrotubula tj. ne gradi ih 13 protofilamenata, nego nešto manje. (slika 2.)

U ćeliji, centriole se nalaze u grupama i obično su međusobno postavljene pod uglom od 90 stepeni. Pericentriolski materijal okružuje centriole i zajedno sa njima formira centrozom tj. citocentar. (slika 2.)

Centrozom je ključan za organizovanje mikrotubula. Oni  polaze od njega i šire se duž čitave ćelije, formirajući mrežu koja međusobno povezuje sve strukture ćelije.

Centriole i centrozoma kao i pericentriolski materijal. Prisutni su tripleti mikrotubula, mikrotubul A, B, i C.
Slika 2. Centriole i Centrozom

Funkcija mikrotubula

Funkcija mikrotubula jeste transport materija između različitih delova ćelije. Za same mikrotubule se vezuju motorni proteini: dynein i kinesin koji imaju sposobnost da transportuju različite čestice duž mikrotubula. (slika 3.)

Mreža mikrotubula u ćeliji i uveličani motorni proteini dynein i kinesin. (dinein i kinezin)
Slika 3. Motorni proteini i mreža mikrotubula

Najprostije rečeno, mikrotubuli predstavljaju puteve koji međusobno povezuju različite ćelijske strukture, a dynein i kinesin su transporteri koji se kreću po tim putevima i raznose različite materije.

II Intermedijerni filamenti

Intermedijerni filamenti, kao i mikrotubuli, su strukture proteinske prirode. Postoji više različitih vrsta i ključno za njih jeste da su tkivno specifični.

Keratinski filamenti su karakteristični za sva epitelna tkiva, izuzev endotela. Vimentinski filamenti se nalaze u svim ćelijama koje vode poreklo od mezenhima (embrionalno tkivo). Ovde spadaju: fibroblasti, hondroblasti, glatke mišićne ćelije krvnih sudova, makrofagi i endotelne ćelije itd. (slika 4.)

Dezminski filamenti su karakteristika mišićnog tkiva. Glija filamenti su gradivna komponenta glijalnih ćelija. Glija ćelije su potporne ćelije nervnog sistema. Neurofilamenti su karakteristični za sve neurone. (slika 4.)

Laminini su grupa intermedijernih filamenata koji su sastavni deo nukleoplazme. Postoje tri tipa: A, B i C i ključni su za održavanje normalnog oblika jedra.

Keratinski filamenti, Vimentinski filamenti, Glija filamenti, Neurofilamenti i dezminski filamenti. Distribucija intermedijarnih filamenata
Slika 4. Intermedijerni filamenti, infografika

III Mikrofilamenti

U mikrofilamente spadaju aktinski i miozinski filamenti. Obe strukture su proteinske prirode i izgrađeni su od svojih monomera aktina i miozina.

U nemišićnim ćelijama, polovina aktina i miozina se nalazi u vidu monomera dok je polovina u obliku filamenata. Oni imaju sposobnost da se brzo polimerizuju, međusobno povezuju i indukuju kontrakcije pomoću kojih se ćelija pokreće.

Aktin i miozin su ključni kontraktilni filamenti mišićnih ćelija, njihova građa je složena i obrađuje se u poglavlju o mišićnim ćelijama.

Membranski skelet

Na citoplazmatskoj strani ćelijske membrane između ostalih struktura nalaze se i spektrinski filamenti. Oni se na specifičan način povezuju sa proteinima koji su inkorporirani u fosfolipidni dvosloj. Takođe se i međusobno povezuju, formirajući elastičnu mrežu filamenata. (slika 5.)

Spektrinski filamenti, membranski skelet. Čitava čelijska membrana sa integralnim proteinima. Integralni i transmembranski proteini.
Slika 5. Spektrinski filamenti

Ova elatična mreža je povezana sa citoskeletom i zajedno sa njim održava oblik ćelije i stabilizuje ćelijsku membranu.